Kada je dovoljan razgovor s AI-jem, a kada zadatak treba dati agentu

AI agente koristio sam i prije, ponajprije u developerskom radu.

Primjerice, prije commita ili pusha agent bi pregledao napravljene izmjene u aplikaciji, provjerio moguće probleme i vratio mi sažetak onoga što treba dodatno pogledati.

Taj način rada bio mi je prirodan jer je proces bio jasan:

1. napravim izmjene u projektu
2. agent pregleda što je promijenjeno
3. upozori na moguće greške ili nedosljednosti
4. ja pregledam nalaz
5. tek nakon toga odlučujem što ide u commit ili push

Agent nije donosio završnu odluku umjesto mene. Imao je jasno definiran dio posla, ulazne podatke i očekivani rezultat.

Ono što mi nije odmah bilo jednako očito bilo je kako isti način rada prenijeti iz developmenta u poslovni proces.

To sam počeo jasnije razumijevati kada sam istraživanje potencijalnih klijenata podijelio u više povezanih agentskih koraka.

Kada je razgovor s AI-jem bolji izbor

Razgovor s AI alatom koristan je kada još pokušavamo razumjeti problem.

Možemo tražiti objašnjenje, usporediti nekoliko pristupa, pripremiti nacrt ili kroz više poruka doći do onoga što nam zapravo treba.

Chat je često bolji kada:

• cilj još nije potpuno jasan
• tek istražujemo temu
• trebamo objašnjenje ili više mogućnosti
• želimo zajedno dorađivati tekst ili ideju
• zadatak ima jedan glavni korak
• želimo kontrolirati svaki sljedeći potez

Mi vodimo razgovor, ispravljamo smjer i odlučujemo što slijedi.

Što se mijenja kada zadatak dajemo agentu

Agentu ne dajemo samo pitanje.

Možemo mu dati:

• cilj
• project brief
• kriterije
• datoteke
• dopuštene izvore
• granice
• očekivani format rezultata

Zatim agent može proći kroz više koraka: istražiti izvore, pregledati stranice, raditi s datotekama, strukturirati podatke i spremiti rezultat.

Još važnije, rezultat jednog agenta može postati ulaz u sljedeći korak ili drugog agenta.

Tako možemo povezati istraživanje, provjeru i pripremu rezultata.

Primjer iz mog rada: traženje potencijalnih klijenata

To sam najbolje vidio kada sam počeo istraživati potencijalne klijente među britanskim rođendaonicama i centrima za aktivnosti.

U chatu bih mogao razgovarati o tome koje vrste lokacija tražim, doraditi kriterije dobrog kandidata i razjasniti kako želim organizirati rezultate.

To bi bilo korisno za pripremu zadatka, ali još uvijek bismo zajedno oblikovali način rada.

Agentu sam tek nakon toga mogao dati već definirane kriterije i tražiti da ih dosljedno primijeni na veći broj kandidata.

Kao i u developmentu, posao sam razbio na više jasnih koraka.

Prvi korak: istraživanje

Prvi agent dobio je project brief, opis proizvoda i unaprijed definirane kriterije prema kojima treba tražiti potencijalne klijente.

Trebao je:

• pronaći određeni broj lokacija koje odgovaraju već zadanim kriterijima
• koristiti javno dostupne poslovne izvore
• isključiti lokacije koje se ne uklapaju u ciljanu skupinu
• zabilježiti osnovne podatke u unaprijed dogovorenom formatu
• za svakog kandidata navesti koji ga konkretni signal čini potencijalno zanimljivim
• rezultat spremiti u strukturiranu datoteku za sljedeći korak

Na kraju nisam dobio samo poruku u chatu, nego datoteku s kandidatima koju sam mogao dalje koristiti.

Drugi korak: dodatna provjera

Sljedeći agent ili sljedeća faza dobila je rezultate prvog istraživanja, isti project brief i unaprijed zadane kriterije procjene.

Njezin zadatak nije bio samostalno odlučiti što znači “dobar kandidat”, nego detaljnije provjeriti svakoga prema tim kriterijima.

Provjeravala je, primjerice:

• kakva je njihova web-stranica
• nude li online rezervaciju rođendana
• koliko su informacije za roditelje jasne
• imaju li već online ili digitalne pozivnice
• postoji li jasan poslovni kontakt
• koliko se ponuđeni proizvod uklapa u njihov način rada prema unaprijed definiranim signalima

Za svakog kandidata pripremljen je kratak sažetak, obrazloženje i preporuka:

• javiti se
• dodatno provjeriti
• preskočiti

Rezultat prvog koraka postao je ulaz u drugi.

To više nije bio samo popis pronađenih firmi, nego provjeren i ocijenjen skup kandidata prema kriterijima koji su bili zapisani unaprijed.

Treći korak: personalizirani mailovi

Treći korak dobio je samo kandidate koji su u prethodnoj fazi zadovoljili zadane kriterije za kontakt.

Uz podatke o kandidatu dobio je i:

• project brief
• sažetak procjene
• razlog zbog kojeg bi proizvod mogao biti zanimljiv
• pravila za ton i sadržaj poruke

Na temelju tih ulaznih podataka pripremljeni su personalizirani mailovi.

Mailovi su spremljeni kao draftovi koje mogu pregledati, doraditi i ručno poslati. Odluka o tome kome se javiti i što poslati ostaje kod mene, kao i pregled izmjena koda prije pusha.

Zašto je ponavljanje važan dio priče

Za novu grupu potencijalnih klijenata ponovno pokrećem isti tok: istraživanje, provjeru, odabir i pripremu mailova. Kriteriji, format datoteka i mjesta ljudske provjere ostaju unaprijed zadani.

To mi omogućuje da rezultate različitih krugova usporedim prema istim pravilima. Ako neki korak ne daje dobar rezultat, znam gdje trebam doraditi uputu ili kriterij.

Tu sam prepoznao poznati developerski obrazac: svaki korak dobije ulaz, obavi svoj dio posla i preda rezultat dalje. Ja pregledavam nalaz prije završne radnje.

Što agentu treba dati

U uputi za agenta navedite:

Cilj

Što treba postići?

Kontekst Koji brief, dokumenti ili prethodni rezultati objašnjavaju zadatak?

Kriterije

Prema kojim unaprijed dogovorenim pravilima traži, provjerava i ocjenjuje rezultat?

Granice

Što ne smije napraviti ili uključiti?

Očekivani izlaz

Treba li vratiti CSV, sažetak, ocjenu, draft ili nešto drugo?

Mjesto u procesu

Što se događa s rezultatom kada završi?

To zadnje mi je postalo posebno važno.

Rezultat agenta nije uvijek konačni proizvod. Često je pripremljen ulaz za sljedeći korak.

Kada zadatak dođe do te razine, koristan je detaljniji okvir za delegiranje zadatka AI agentu i određivanje dobrog rezultata.

Kada je chat bolji, a kada agent

Chat je bolji kada još razmišljamo, istražujemo ili želimo zajedno oblikovati svaki korak.

Agent ima više smisla kada zadatak:

• ima jasan cilj
• koristi dokumente ili datoteke
• sastoji se od više koraka
• ima kriterije prema kojima se rezultat može provjeriti
• završava strukturiranim izlazom
• postaje ulaz u sljedeći korak
• ponavlja se na sličan način

Ne treba svaki zadatak pretvoriti u agentski proces.

Za brzo pitanje, doradu jednog maila ili objašnjenje teme, razgovor je često jednostavniji i bolji izbor.

Ali kada isti posao uključuje istraživanje, provjeru, pripremu datoteka i ponavljanje, agentski način rada počinje imati više smisla.

Na ovom sam primjeru shvatio kako poznati način rada iz razvoja aplikacija mogu primijeniti na istraživanje potencijalnih klijenata. Najkorisniji dio bio je povezati rezultate pojedinih faza i zadržati jasan pregled prije slanja.

Često postavljana pitanja

Koja je glavna razlika između AI chata i AI agenta?

U chatu najčešće zajedno dolazimo do odgovora kroz razgovor. Agentu možemo dati jasno definiran dio procesa, kontekst, datoteke i očekivani rezultat koji postaje ulaz u sljedeći korak.

Mora li AI agent uvijek raditi potpuno samostalno?

Ne. Važne odluke i osjetljive radnje trebaju ostati pod ljudskom kontrolom. U opisanom primjeru agenti pripremaju mailove, ali ih autor ručno pregledava i šalje.

Zašto koristiti više agenata ili više koraka?

Zato što svaki korak može imati jasnu ulogu. Jedan agent istražuje, drugi provjerava i ocjenjuje, a treći priprema personalizirane draftove.

Kada agentski proces ima najviše smisla?

Kada se isti tip zadatka ponavlja, uključuje više faza, koristi datoteke i kriterije te završava rezultatom koji se može provjeriti i proslijediti dalje.

Je li agentski poslovni proces sličan developerskom workflowu?

Može biti. U oba slučaja zadatak se dijeli na korake, svaki korak ima jasan ulaz i izlaz, rezultat se provjerava, a završna odluka ostaje na čovjeku.

Treba li svaki zadatak pretvoriti u agentski workflow?

Ne. Za kratka pitanja, objašnjenja i jednostavne dorade chat je često brži i prirodniji izbor.